Ima li još mjesta za porculanske lutke?

Prve porculanske lutke umjetnička su djela koja su nastala u 19. stoljeću i danas su vrijedna remek-djela kolekcionara. Najvrjedniji su proizvodi brendiranih tvornica, stvarajući unikatna djela inspirirana ljudskom ljepotom, prekrivena jednom od najdragocjenijih keramika, odnosno porculanom, koji su u prošlosti bili ne samo dio zabave, već i točan odraz trendova. date ere. Likovne minijature poznate su od antike, ali njihove funkcije variraju. One odražavaju duhovne i kulturne potrebe u prikazivanju viših, ljudskih sila, imaju zabavnu, dekorativnu i obrazovnu funkciju.

Lutke su bezvremenski element ljudske kreativnosti i model trenutnih društvenih težnji i konvencija, zadovoljavajući estetske, emocionalne, psihološke i društvene potrebe. Proizvodi od porculana prestižna su remek-djela, cijenjena od strane entuzijasta, hobista, umjetnika, esteta, investitora i lutkara. S razvojem tehnologije za dio društva porculanske lutke više nisu popularne. S druge strane, ručni radovi dobivaju na vrijednosti, a ljudi fascinirani jedinstvenošću ovih lutaka tvrde da su one neživa materija s dušom, zatvorena u porculan. Za neke vlasnike oni su članovi njihovih obitelji koji se prenose generacijama. I danas su savršena ideja za dar.

Povijest lutaka

U antičko doba imali su kultnu funkciju, u kršćansko doba prikazivali su Isusa s Marijom i svecima, u 16. stoljeću pojavile su se svjetovne lutke. Prve lutke bile su izrađene od tkanine i drva, dodano je oko 1800 voska kako bi im se dao prirodniji izgled. Kao što znamo, riječ je o materijalu osjetljivom na toplinu, pa je s vremenom zamijenjen papirnom masom, dok se porculan počeo koristiti oko 1830. godine.

Lutka, kao jedna od najstarijih igračaka, pojavljivala se u mnogim ulogama i, predstavljajući osobu, imala je različite funkcije: kao dječja igračka, sredstvo magije, amajlija, fetiš, drangulija, ukrašavanje građanskih dnevnih soba, kao kao reprezentativni model i maneken u modnom kazalištu. Od otprilike 1900. do 1950-ih za proizvodnju lutaka koristio se celuloid, a s vremenom su ga zamijenili vinil i plastika od kojih je napravljena slavna Barbie. Ruth Harzdler bila je tvorac prve Barbie lutke. Na poljskom tržištu pojavio se 30 godina kasnije, 1980-ih, u trgovinama poput Pewexa.

Porculanske lutke proizvedene ručno u malim serijama bile su potpisane zaštitnim znakom ili imenom proizvođača. Najpoznatiji njemački proizvođač porculanske lutke, proputovao cijelu Europu, zatim se skrasio i kupio tvornicu igračaka u Sonneberg (Türingen) i tvornicu porculana 1885. god. Prva oznaka sa sidrom registrirana je 1893. godine (sidro i slova AM u krugu). Oznaka sa slovom W označavala je glavu lutke proizvedenu posebno za Louis Wolfe, tvrtku sa sjedištem u Sonnebergu s podružnicama u Bostonu i New Yorku, koja je distribuirala njemačke i američke lutke u SAD-u. Godine 1910. registrirana je oznaka sa stiliziranim sidrom u kombinaciji sa slovima AM, a oko 1920. registrirana je oznaka sa formalnijim sidrom i slovima AM s obje strane ili na vrhu.

Kolekcije porculanskih lutaka

U današnje vrijeme lutke iz porculan ikona su prošlosti, ali još uvijek imaju skupinu vjernih obožavatelja i ne gube svoju estetsku i kolekcionarsku vrijednost kao prestižna umjetnička djela. Tijekom godina lutke su stekle skupinu gorljivih obožavatelja koji su za njih spremni platiti iznose i do nekoliko tisuća dolara. Njihova ljepota nije jedina motivacija za kupnju jer im cijene kasnije skoče i deseterostruko, a lutke su jednostavno iznimno dobra investicija.

Jedan od najpoželjnijih i najskuplje lutke na svijetu su Zawieruszyński. Nedavno je za jedan od njih u Moskvi zabilježen rekord prodaje35.000dolara. Lutke bračnog para Zawieruszyński postale su oblik ulaganja. Iako je nove modele teško nabaviti, to je svakako dobra investicija godinama. Kupnja porculanskih lutaka je u istoj kategoriji kao i ulaganje u viski, stare automobile ili strip ploče. Lutke se proizvode u Minnesoti, a njihova povijest započela je u Stalowa Wola. Zawieruszyńcy je brend s tradicijom, pažljivo nadgledan i ručno izrađen od strane bračnog para.

Henryk i Zofia, koji oblikuju i šiju odjeću za svoje lutke. Zajedno smišljaju imena, npr. Natalija, Anulka, Celestina, Apolonija. Osim porculana Natalie Apollonie izrađeni su od drugih materijala, poput drva ili PVC-a. Njihovi proizvodi već su osvojili preko 100 nagrada i mogu se pronaći u svakom kutku svijeta. Konkurencija je vrlo velika, ovu vrstu lutaka izrađuju uglavnom tvrtke iz Europe: Njemačke, Engleske, Italije i Španjolske. Izvan SAD-a, to su najveća tržišta, a kolekcionari iz Rusije u posljednje vrijeme privlače pažnju. Neki od njih su zaljubljenici u porculanske lutke, često holivudske zvijezde ili investitori.

Tržište se raslojava, pojavljuju se razne mode, trendovi i noviteti, a brend “Zawieruszyński” nastao je devedesetih godina prošlog stoljeća na valu popularnosti proizvoda iz istočne Europe, iako su u SAD-u nastali od nule. Trenutno postoje jeftine lutke iz Kine i krivotvorine za ljude s manjim budžetom, ali koji žele imati unikatnu lutku. Svjetska rekordna cijena za porculansku lutku je preko 6 milijuna, riječ je o lutki staroj 200 godina, mehaničkom “Birdmanu”, koji čak može svirati i flautu.

Modni kanoni

Moda je oduvijek bila element kulture najbliži običajima, lutke i lutke također su postale njezin vjerni odraz. Ljudi su počeli brinuti o elegantnoj odjeći za lutke, često vrlo profinjenoj, koja odgovara prevladavajućim trendovima. Odjeća lutke bila je čak i model, pokazujući kakva je trenutna moda, haljine i uzorci precizno su reproducirani prema trendovima određenog doba.

Ogromna uloga lutaka u modi je ostala primljena zbog nedostatka manekenske profesije. U prošlosti se odjeća nije predstavljala na stvarnim ljudima, već na lutkama, koje su postale sastavni dio svijeta mode. Počeci njezina razvoja sežu u 14. stoljeće, kada su se informacije o modernoj odjeći i frizurama počele prenositi putem lutaka. Lutke su bile ekvivalent današnjih časopisa, umjesto igračaka služile su kao pomoćno sredstvo u širenju informacija o promjenama u modi, a služile su i kao modeli i trodimenzionalni panoi časopisa.

U kasnijim stoljećima, modeli lutaka počeli su se nazivati ​​”pandore”. U engleskoj literaturi o povijesti odijevanja ova se vrsta lutaka najčešće naziva terminom modne lutke, na njemačkom i francuskom jeziku: modepuppen i les poupées de mode. Unatoč prigovorima nekih poljskih učitelja, izraz “modne lutke” postao je uobičajen među kolekcionarima i prihvaćen u svakodnevnom jeziku. Modne lutke uključuju ne samo stare “Pandore”, već i porculanske lutke iz 19. stoljeća u modernoj odjeći i najnoviju inkarnaciju modela lutke, Barbie.

Porculanska ljepota

Porculan, koji se smatra jednim od najplemenitijih materijala, ima svoj datum početkom 7. stoljeća u Kini. Posuđe, vaze i figurice izrađivale su se od tzv “pješčani porculan”. Iz Kine je porculan donesen u Japan, gdje se tradicionalni čaj služio u keramičkim šalicama. Stotinjak godina kasnije trgovci su u Europu donijeli proizvode od kaolinske gline u kombinaciji s kvarcom i glinencem.

Dokumentirano je da je zemlja prvi put uspjela proizvesti porculan 620. godine, a mali krug proizvođača tajio je sastav svoje cijenjene robe i način proizvodnje porculana. Tek 1708. god Ehrenfried Walther von Tschirnhaus proizveden 1709. službeno je najavio izum europskog porculana. Prva tvornica bijelog porculana osnovana je u Meissenu, gdje je poznati njemački umjetnik Horold ukrašavao porculanske proizvode meissenskim bojama.

Umijeće ukrašavanja porculana toliko se razvilo da je s vremenom, osim praktične, počeo imati i dekorativnu funkciju. Najveći razvoj porculana u Europi događa se u 18. stoljeću, zahvaljujući kraljevskom i kneževskom pokroviteljstvu.

Nazvan bijelim zlatom, porculan je postao ekskluzivan proizvod. Bila je toliko dragocjena da je jedna porculanska drangulija vrijedila cijelo selo. Vjerovalo se da ima magična svojstva, na primjer da se posude napravljene od njega razbijaju kada se napune otrovom. Monarsi i buržoazija, želeći se zaštititi od smrti, tražili su porculanske vrčeve i pehare.

Danas se porculan ukrašava ručno i strojno. Proizvodi ukrašeni laserom dostupniji su i jeftiniji, a na tržištu su dostupni razni setovi od bijele keramike i pojedinačne porculanske sitnice. Izrađen je od materijala stvorenog prije više stotina godina servisi za jelo i kavu, figurice, vaze, lijesovi, lutke i nakit.

Tehnologija vs porculan

Osim važne uloge lutke kao model, nekada je bio stalni element kućnog i društvenog uređenja, jer su se njime djevojke i djevojke igrale do udaje, bez obzira na godine u koje su se udale. Pri udaji se davalo nekome od uže obitelji ili čuvalo. Bila je to svojevrsna ceremonija prijelaza iz djetinjstva i igre u odraslu dob.

Civilizacijske i kulturne promjene prodrle su i u svijet lutaka, sve je rjeđe vidjeti djevojčicu koja šeće ulicom s kolicima za lutke ili sličnim ljudima, više nalik filmskim idealima, idolima. Čak se i oblik igre mijenja u digitalni i virtualni. U eri tehnološkog razvoja lutke su zamijenili roboti koji mogu obavljati kućanske, obrambene, pa čak i partnerske ili bračne dužnosti. Modom su dominirali ljudi ili hologrami, a u domaćoj sferi događa se da ljude zamijene robotske lutke.

S druge strane, dječje minijature vrlo nalikuju živim figurama opremljen vitalnim funkcijama. U eri robotizacije i digitalizacije tehnologija je postala neodvojivi element svakog aspekta civilizacije, pa je tako zahvatila i svijet lutaka. Porculan je zamijenjen materijalom koji je vrlo sličan ljudskoj koži, a duša lutkinog remek-djela zamijenjena je umjetnom inteligencijom koja može izvesti bilo koju programiranu radnju. Svijet neumitno ide u novom smjeru i tome je podređena proizvodnja lutaka, ali uzimajući u obzir ljudsku potrebu za ljepotom, porculanske lutke uvijek će pronaći svoje obožavatelje koji će cijeniti njihovu estetsku, vječnu dušu.