Zofia Błażko – pravi portret slikarice i jedinstvene umjetnice

Danas vam predstavljam jedinstveni lik. Završila je magistarski studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Gdanjsku, smjer Slikarstvo. Žena, čijim venama teče ljubav prema renesansi, književnosti, putovanjima i sportu. Što će proizaći iz ove veze i do kakvog će načina života dovesti? Zofia Błażko? Ako je želite upoznati, pročitajte članak.

Kada ste se uvjerili da je slikanje vaša životna strast?

Ne mogu se sjetiti jesam li ikada imao takav osjećaj. Crtanje i slikanje prate me otkad znam za sebe. Za mene je to prirodno stanje, kao i disanje, i kao bez zraka, tako i bez slikanja ne mogu. Vjerojatno sam rođen s tom strašću i duboko vjerujem da je neću preživjeti.

Odakle ideje za vaš rad?

Ideje crpim iz života.

Jesu li naslikani ljudi stvarni?

Da, svi prikazani modeli su ljudi koje osobno poznajem. Jako dugo sam slikao samo ljude iz svoje bliže okoline – poznanike i prijatelje.

To se s vremenom promijenilo. Počeo sam putovati svijetom u potrazi za “novim licima za slike”. Kad netko privuče moju pažnju, na ulici ili među prijateljima prijatelja, pa odlučim da bih želio portretirati takvu osobu,onda predlažem sastanak. Tada imam priliku naučiti više o budućem modelu, promatrati kako se ponaša i upoznati njegovu osjetljivost. Jedino tako mogu pokazati nešto više od obične površnosti.

Zašto jaka korelacija s Art Deco trendom?

Da vam kažem istinu, ne poistovjećujem se toliko s Art Decoom. Mislim da više crpim inspiraciju od slikara renesansnog razdoblja. No djelovanje umjetnika obaju razdoblja uvelike je povezano razumjeli nastojeći izraziti i ovjekovječiti ljepotu, to je bio predmet njihovih interesa i cilj. Isti cilj i djelovanje je ono što me inspirira.

Utječe li Art Deco na Vaš današnji život?

Vjerojatno u određenoj mjeri, kao i drugi stilovi koje poznajem, podsvjesno utječu na moj rad. Nedavno sam se vratio s putovanja u Firencu i mogu reći da se na mojoj posljednjoj slici već vidi utjecaj talijanske renesanse.

Vaše slike pokazuju dosta multikulturalnosti ili je to trag mnogih putovanja po svijetu?

Da, svoj prvi veliki umjetnički projekt izveo sam odmah nakon diplome na sveučilištu, tijekom rezidencije na Jour et Nuit Culture u Parizu. Imao sam priliku portretirati iseljenike koji su došli u Francusku koje sam tamo upoznao.Etnička raznolikost me jako fascinira. Kada stvaram portrete ljudi drugih nacija, ne želim samo ovjekovječiti njihove fizičke razlike. Prije nego što počnem raditi na slici, prvo nastojim upoznati model u raznim aspektima, tj. njegovu kulturu, religiju, filozofiju… Tijekom četveromjesečne umjetničke stipendije u Senegalu uspio sam napraviti portrete koji su meni posebni i pravi. Prije početka rada na platnu, prvo sam provela dosta vremena s budućim modelima kako bih pokušala barem djelomično razumjeti te ljude, također sam čitala Kuran i imala osobnog učitelja lokalnog jezika “Wolof”. Također sam imao jedinstvenu priliku putovati po prekrasnom i sunčanom Senegalu, upoznati tople ljude i jedinstvena mjesta. To me neizmjerno iznutra obogatilo.

Više slikanje ili fotografija?

Od malena se bavim slikanjem i crtanjem. Moja avantura s fotografijom došla je puno kasnije. U srednjoj umjetničkoj školi u Gdyniji Orłowo počeo sam se baviti alkemijom fotografije. U nastavi smo i dalje koristili analogne tehnike. Imao sam djedov fotoaparat “Zenit” s posvetom ugraviranom na objektivu, sam sam razvijao fotografije i filmove… U Gimnaziji likovnih umjetnosti nastavio sam učiti fotografiju, odabravši fakultet iz tog smjera. Prvi sam studij započeo na slikarstvu, a godinu dana kasnije krenuo sam na drugi smjer – fotografiju… Sada pomoću fotografije pripremam kompozicije koje mi pomažu u stvaranju slika.

Druga ljubav nakon slikanja?

Postoje tri jednake strasti koje su važan element mog života. Sport, književnost i putovanja.

Sport mi je uvijek bio jako važan. Istina je da se time nikada nisam bavio profesionalno niti sam se bavio ekstremnim sportovima. Ipak, sport mi pomaže da steknem potrebnu energiju koja će mi omogućiti da mnogo sati provedem ispred štafelaja.

Nisam oduvijek bio ljubitelj čitanja, ali srećom sam se promijenio… Sada često čitam ujutro i dok putujem do studija. To su životopisi slikara, ponekad i filozofska promišljanja ili drugi sadržaji koji me mogu iznutra obogatiti. Dok slikam – ako mi nije potrebna veća koncentracija – ili me tema fascinira – slušam audio knjige.

Za mene su putovanja jedinstvena prilika za crpljenje novih inspiracija. Imao sam priliku provesti nekoliko mjeseci na umjetničkim rezidencijama diljem svijeta, u mjestima kao što su Senegal, Peking i Pariz. Iznimno cijenim ova putovanja. Imao sam priliku upoznati mnoge originalne umjetnike, vidjeti zanimljiva mjesta i ljude povezane s njima. Imao sam i vremena da ih upoznam i razumijem. Velika važnost ovakvog tipa putovanja je činjenica da su osigurani i smještaj i studio – tada dobijem sve što mi je potrebno za nesputan i kreativan rad.

Kome su upućena vaša djela?

Nisam birao određenu publiku. Slikam ono što bih volio uhvatiti, što mi je važno i želim to podijeliti sa svima. Uglavnom slikam realistične portrete. Do sada su to bile slike bez skrivenih simbola, više atmosferične (iako se to u najnovijoj seriji mijenja). Prije su me uglavnom zanimala prolazna emotivna stanja. Također uspostavljanjem odnosa s modelima, želio sam uhvatiti „dušu modela“. Čini mi se da su moje slike uglavnom univerzalne i pristupačne, više od, primjerice, konceptualne umjetnosti. Radim s nadom da će se moji radovi svidjeti i razumjeti ljudima različitih dobi, različitih senzibiliteta, obrazovanja i ljudima različitih kulturnih sredina.

Mali ili veliki format?

Netom nakon diplome najbolje sam se osjećao u većem formatu od 200 cm x 120 cm i slikao sam takve slike. Trenutno radim na manjim. Ove godine moja najveća slika bila je dimenzija 150×100 cm, a sada slikam platno dimenzija 120×80 cm i 50 cm x 40 cm. Suprotno izgledima, manji format ne znači i manje posla. Često je teže složiti i uhvatiti ideju na manjem platnu.

Najčarobnije mjesto na zemlji je?

Postoji nekoliko takvih mjesta koja su za mene posebno posebna. Prvi – gdje sam doživio gotovo mistično iskustvo – bile su Himalaje. Imao sam veliku sreću što sam se mogao naći na vrhu Annapurne, osjetiti i vidjeti veličanstvenost jedne od najviših planina na svijetu.

Kineska poslovica kaže da bogovi žive u planinama. To sam tamo doživio.

Kojim temama se ne bavite u svom radu?

Prije dvije godine ponuđena mi je velika narudžba. Slike od 13 figura na jednom platnu. Kad bih se prihvatio ovog posla, to bi bio moj najveći i najprofitabilniji projekt. Međutim, naručitelj je imao “svoju viziju” djela. Nikada ne negiram niti zanemarujem ideje naručitelja, ali ova slika je imala za cilj obezvrijediti vrijednosti koje su mi važne, pa sam odbio i nisam prihvatio narudžbu.

Omiljeni način provođenja slobodnog vremena?

Opuštanje i relaksacija uz druženje s prijateljima, sloboda i napor uz trčanje ili vožnju biciklom te po mogućnosti obilazak novih mjesta. Nedavno sam uživao biti u čitaonici i čitati vrlo različite knjige – uključujući udžbenik anatomije.

Gdje biste voljeli biti za 5, 10, 15 godina?

Još uvijek tražim svoje mjesto na zemlji. Srećom, imam profesiju koja mi omogućuje da radim praktički bilo gdje u svijetu i uvijek mogu slijediti svoje ciljeve, gdje god se nalazim…
I to me fascinira.

Hvala na intervjuu! Želim ti ostvarenje svih snova i uspjeh u… Luksuzni proizvodi!